utorak, 18. studenoga 2014.

KOLUMNA: Piše Ivan Mihaljević: Kako mi je obljutavio „in memoriam“

Kako mi je obljutavio „IN MEMORIAM“

Piše: Ivan Mihaljević

Uvijek kada su u pitanju obljetnice, pogotovo one koje sa sobom neminovno nose teška sjećanja, suzu, žalost i tugu osjetim grub, nedefiniran osjećaj u glavi, srcu i na jeziku! 

Jedna strana nosi ljudsku sućut, iskreno suosjećanje i želju da podijeliš nečiju bol, razbiješ trenutak nečijeg plakanja i kažeš mu „ne mogu ti mnogo pomoći, al' sam voljan saslušati te i pružiti ruku“ dok se druga strana stidi jer ću već ujutro s izrazito manjim intenzitetom imati suosjećanja prema potrebi, prema potrebi ljudi, prema potrebi potrebitih!

Hrvo je moj komšo. Pravo ime mu je Hrvoje i pedeset i osmo je godište a namjerno odbijam pisati i razmišljati o njemu u prošlom vremenu.... 

Hrvo je stari momak, sa naglaskom na „momak“ a ne na „stari“. Hrvo može uzeti Plazenicu za grkljan, okrenuti je naglavice i isresti joj svaki kamenčić iz džepa. Takva je to sila od čovjeka da teško možete i zamisliti! Hrvo je djetinjstvo proveo s ćaćom, i otkako znam za sebe i za njega domaći je u našoj kući, k'o i mi u njegovoj. Hrvo je ikona koja u rječniku treba stajati kraj pojma „dobrota“. Hrvo je samo mrtav, nije umro!

Smrt kao tema i izvor razmišljanja nikada neće presušiti. Sklop je to koji je gotovo nemoguće odrediti, propisati, definirati upravo zbog toga što smrt, očito, u svim okolnostima ne znači jednako! Kada je studeno, i kada udare oni pravi mrazevi i kada se iščekuje vukovarska krvava obljetnica nema ravnodušna čovjeka jer, ruku na srce, ravnodušan može biti samo onaj tko nije čovjek, tko ama baš niti trunke ljudskoga u sebi nema! Pijetet spram pokojnika je stvar o kojoj nije potrebno raspravljati. Zasigurno je da bezgranično poštovanje zaslužuju oni koji su ni krivi ni dužni krvarili i iskrvarili za bilo što, za bilo koga, a pogotovo za zemlju , za nekakvo sutra svoje i tuđe djece! Jedini problem mi pričinjava to glupo kalkuliranje oko smrti i života, vrednovanje smrti, invalidnosti, i isključivo odavanje počasti poginulima samo u jednom danu godine! 

Vukovar imate na svakom dijelu Hrvatske i BiH, Vukovar imaju svi gradovi, sve zemlje, sve obitelji i što je najvažnije, Vukovar postoji svih 364 dana bez medija, bez pompe, bez povorki. Postojao je i postojati će samo sa svojim suzama. Nipošto ne odričući poštovanje Vukovaru samo zamišljam i sanjam vrijeme u kojemu neće postojati više sistema vrijednosti, već vrijeme u kom egzistira jedan jedinstven sistem vrijednosti zasnovan na moralu čovjeka, temeljnoj potrebitoj postavci homo sapiens-a! Zamišljam i priželjkujem vrijeme u kojemu će se žrtva poštovati jednakim respektom bez obzira gdje nastala, bez obzira na obljetnicu, bez obzira na vladajuću garnituru iz Zagreba, Sarajeva ili Mostara. I, prekinuti jednom za svagda s licemjerstvom, prekinuti s počasnim umotavanjem u zastavu i plačnim pretvaranjima jer, to nikome nije donijelo koru kruha, niti jedan jedini osmijeh! Ono što je zajedničko svakoj tragediji je ljudska priča iza nje, priča iz pozadine, jauk djece bez roditelja, jecaj sestre za bratom jer herojstvo nije predodređeno samo određenim teritorijima , određenim ljudima ili narodima već je herojstvo utkano u duši onoga koji je spreman bespoštedno se dati, podnijeti žrtvu ne štedeći se niti jednog trenutka! Na našu žalost postoje obljetnice koje nikada neće ugledati svjetlo dana, koje nikada neće spomenuti one koji su ginuli jednako kao što se ginulo za Vukovar. Uz pokoj vječni koji predaš ovih dana za dušu svakoga onoga koji je tragično okončao u Vukovaru sjeti se makar na trenutak da postoje Vukovari diljem zemlje, i da postoje obljetnice koje uporno zaboravljaju svoje heroje! 

Hrvo je moj komšo. Leži u Zlosečkom groblju umotan u zastavu Herceg-Bosne. Njoj je eto, dvadeset i tri pune godine, a njemu nema niti godina kako leži! Nije ni bitno jer, on je rat u Kupresu i okolnim bojištima preživio i nastavio živjeti bez ceremonije, bez medalje, bez mirovine samo što , eto, svoj drugi rat nije preživio. Tiho i hrabro,baš kako je i živio, podlegao je bolesti u kratkom vremenu!
Hrvo nije umro, Hrvo je samo mrtav!
Neka Gospodin podari mir dušama svih istinskih branitelja jer im je zemlju podario! Pod zemljom leže!


(Photo:Marija P.)

Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!