* Dobrodošli na www.zlosela.com

srijeda, 15. siječnja 2014.

Postblagdanska paranoja


Eto, skavoljilo se tako to praseta, pokoja pita i dvi gajbe pive uz pratnju par suhih kolača-opušnjaka i jednih „mokrih“ za one malo specijalnije goste.
To materino misteriozno „gosti“ proganja me od rane mladosti. „Ostavi keks kad gosti dođu, ostavi gusti sok kad gosti dođu!!!“ A gosti bezobrazni, potamane sve po temelju! A eto, nekako je prošlo to vrime kad su dica bila željna običnog suhog kolačića. Nije to bila pusta želja, već valjda liječenje frustracije neimaštine, oskudice. Danas je to sasvim drugačije i iluzorno je očekivati da smartphone naraštaji shvate kako je slatka gurabija i kolika je lutrija bila ako te zapadne kocka. I ovi blagdani su nam na konto ostavili višak kilograma a u džepove unijeli promaju. I taman kad shopping centri zbrajaju prihod a skijaški centri gubitke na narod opet sjedne silna dilema. Kad se skida jela, raskićuje bor, sklanjaju jaslice??? I ove godine sam se uvjerio, lakše je razumjeti političko ustrojstvo BiH nego dati odgovor na pitanje kad prestaje božićno vrime. Isprva sam mislio da božićno vrime završava kad nestane prasetine, al eto, bio sam u krivu. Kasnije mi je palo na pamet da božićno vrime nikad ne završava već se samo seli s mjesta na mjesto, putuje ko štafeta jer, u Šipovo Božić dođe nedugo nakon što posjeti moje selo. Ali , zdravom logikom tu sam teoriju oborio u vodu čim sam uvidio da mi npr. Šujičani nisu čestitali Božić prije Božića. Najbliže nekom razumnom objašnjenju bio sam zapravo kad sam čuo bivšeg korpulentnog i šarmantnog premijera kako govori „Mir Božji, Hristos se rodi“ jer, stvarno, kad raskitiš jelku prije srpskog Božića u kući odmah nastane mir Božji, komšije više ne galame na tebe. Kako god, znam da sam i danas po pitanju božićnog vrimena zbunjen jer, teško se rastati od dana kad ljubiš i slatkorječiš svakom tko ti ide u susret, jedeš koliko ti obraz dopušta a ne koliko možeš i vježbaš glasnice da možeš izdurat' bar do sedamnaeste strofe „U se vrime godišća“ .
Božićno vrime traje mnogo, dugo. Traje do pola zime, tako je bar narod zamotao u staru poslovicu.
Traje i kada nije puna trpeza, traje i nama i njima, i ovdje i u ondje i svugdje gdje se na slamici pati Božje muško. Jelka se sasušila, ali neka božićni duh i miris ostane do nedjelje prikazanja Gospodnjega i neka ne izvjetri do svijećnice-kalandore. Umjesto gay parole drugog drugog se sjetite :

„Kalandora – ora, pola zime fora. Za njom iđe sveti Blaž,kaže 'to je laž' „


                                                                                               Ivan Mihaljević



Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!