IN MEMORAM: SJEĆANJE NA DUGOGODIŠNJEG KUPREŠKOG ŽUPNIKA DON DOMINIKA STOJANOVIĆA

Piše: mr. Pavao Crnjac
Prenosi: www.ramska-zajednica.hr

Ime svećenika i župnika Dominika Stojanovića usko je vezano uz dva susjedna kraja: uz Ramu i uz Kupres, u prvom se rodio, a u drugome je skoro cijeli svoj život pastoralno djelovao.

Dominik Stojanović rodio se 2. veljače 1938. u Donjoj Vasti, župa Uzdol od roditelja Pave i Ive r. Škarica. Kao dijete teško je obolio. Mislili su da će nakon godinu i pol dana umrijeti. Nadbiskup Ivan Šarić tom zgodom našao se na krizmi na Uzdolu u ljetu 1939. te je malom Dominiku koji je imao tek godinu i pol dana podijelio svetu potvrdu. Kum je bio župnik Dragutin Jurić, kojeg su 1945. ubiti partizani u Zagrebu. Dominik je čudom ostao živ i zdrav.

U toj zgodi vidjelo se da je Bog imao svoje planove s njime. Nakon završene osnovne škole 1950. na Uzdolu, Dominik je uz savjeti župnika Antuna Bogdana odlučio poći u sjemenište i postati svećenik. Tada je najbliže sjemenište bilo u Dubrovniku koje su vodili isusovci, a primalo je kandidate vrhbosanske nadbiskupije i drugih biskupija. U sjemeništu je Dominik završio realnu gimnaziju i malu maturu te klasičnu gimnaziju i veliku maturu. U tom vremenu teškog komunizma morao je ispuniti i građansku dužnost i služiti vojni rok. Služio ga je dvije godine od 1958. do 1960. u Novom Mestu, Črnomlju i Karlovcu. Vojni rok je tada bio veliko iskušenje za duhovno zvanje koje je Dominik smjelo nadvladao. Nakon toga, upisao je 1960. godine bogoslovni studij na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Svake godine za vrijeme školskih praznika Dominik je dolazio u svoju rodnu župu Uzdol gdje su ga djeca i mladi imali za uzor, a mnogi su molili i nestrpljivo čekali Mladu misu. Nakon uspješnog studija bogoslovije Dominik je zaređen za svećenik za Petrovo 29. lipnja 1964. godine. Mladu misu rekao je 19. srpnja 1964. na Uzdolu uz veliku potporu župnika Josipa Kalčika i župljana Uzdol. Bio je to veličanstven događaj u župi jer od njezinog stogodišnje postojanja nije bilo nijednog domaćeg sina svećenika.

Poslije Mlade mise Dominik je bio je kapelan u Janjevu, zatim u katedrali u Sarajevu i župni vikar u Boću. Poslije toga je imenovan 1965. za župnika u župi Rastičevo. Dominik se pokazao vrlo uspješan u vođenju župe pa je imenovan na veću i poznatiju župu, a to su Otinovci i Kupres. U novoj župi ubrzo je stekao je velike simpatije u Božjem narodu jer se dokazao kao vrstan pastoralac i poduzetan u obnovi dviju crkava.

Tijekom svog dugogodišnjeg svećeništva bio je uključen u sva društvena zbivanja i na području općine. Borio se i zalagao za bolji život svih vjernika, a posebno mladih koje je uključivao u brojne glazbene sekcije i društva čiji je osnivač bio on sam.

Kad je JNA 1992. zauzela Kupres, porušene su obje crkve na Kupresu: ona svete obitelji u gradu uz magistralnu cestu i druga, svetog Ivana Krstitelja u Otinovcima. Od župne crkve u gradu ostale su urušene zidine i križ koji je ostao uspravno stajati a u Otinovcima su i zvona bila sagorjela. Župnik Dominik je sa većinom župljana sklonio se u Bašku Vodu sve do završetka akcije „Oluja“ 1995. godine. U tom vremenu izgnanstva održavao je vezu s župljanima, tražio sredstva da se prehrane i prežive ali istovremeno gajio nadu o povratku na Kupres i o gradnji nove crkve. Vratio se brojnim župljanima, koji se nisu bojali obnove razorenog i uništenog Kupresa i njegovih crkava.

Sve do studenog 2006. župna crkva je bila u baraci u kojoj se odvijao sav pastoralni rad. A u blizini te provizorne crkve župnik Dominik je gradio novu crkvu koju je s inženjerom Josipom Čeprnićem bio zamislio još u izgnanstvu 1993. godine. Zamisao je bila da se izgradi crkva sa tri lađe koje će simbolizirati tri crkve koje su u toku povijesti postojala i rušene: ranokršćanska bazilika iz 5. stoljeća, crkva Presvetog Trojstva iz 15. stoljeća koju je gradila Katarina Kosača, a porušile osmanlije, i crkva koje građena u 19. stoljeću porušena u Domovinskom ratu. Sve tri lađe se trebaju povezati poprečno i uzdužno lukovima. Dominik je tu zamisao gledao ostvariti gradnjom velebne crkve sv. Obitelji koju je započeo 1999. godine. Gradnja crkve sa tri lađe i dva visoka tornja napredovala je relativno brzo. U novu crkvu se moglo preseliti na Krista Kralja 25. studenog 2006. kad je blagoslovio njezinu unutrašnjost biskup Pero Sudar. U gradnji crkve župnik Dominik se oslanja prvenstveno na brojne donatore, a sam je istakao kako „politika za crkvu nije dala ni jedne marke“. Crkva je prostrana i lijepa, prekrasna i skladno uređena, u kojoj se šire tri lađe osvijetljene jakim lusterima i danjim svjetlom. Po veličini najveća je crkva u BiH: 52 metra duga, 22 metra široka sa dva tornja od 50 metara visine.

U novoj crkvi je održan Srednjoeuropski katolički dan 21. svibnja 2005. godine. U organizaciji tog katoličkog susreta srednjoeuropskih naroda velik trud i napor je uložio  župnik Dominik Stojanović. Na tom skupu okupilo se oko 20 000 katolika iz sedam zemalja, sa 300 svećenika, 25 biskupa i tri kardinala. Pod lozinkom „Složni budite – mir njegujte“ pjevalo se i molilo na sedam europskih  jezika. Kardinal J. Bozanić je propovijedao, kardinal Vinko Puljić predvodio Svetu misu, a kardinal Christof Schonborn je blagoslovio osam novih zvona za velebne tornjeve nove crkve na Kupresu. Župnik i dekan Dominik bio je presretan u ovom događaju u kojem pružio gostoprimstvo tolikom mnoštvu naroda Božjeg i brojnih uglednika. Istovremeno je pokazao što se izgradilo nakon razornog rata: velebna crkva sv. Obitelji i nova crkva u Otinovcima. Župnik Dominik uspio je u Otinovcima na ruševinama crkve sv. Ive Krstitelja iz 19. stoljeća otkopati temelje crkve Presvetog Trojstva koju je sagradila kraljica Katarina Kosača, a osmanlije porušili, i još dublje, otkopani su temelji ranokršćanske bazilike iz petog stoljeća! Temelji starih crkava su arheološki konzervirani, a pokraj njih je župnik Dominik izgradio novu crkvu svetog Ive Krstitelja.

Taj vrlo naporan pastoralni i graditeljski rad utjecao je na zdravlje župnika Dominika Stojanovića. On je teško obolio i preminuo 22. srpnja 2009. godine u 71. godini života i 44. godini misništva. Sprovod je vodio biskup Pero Sudar u zajedništvu sa 100 svećenika i nekoliko tisuća vjernika. Po želji iz oporuku pokojni župnik Dominik je sahranjen na mjesnom groblju Čardačica na Kupresu. U svim govorima nekoliko govornika posebno su  isticali hrabrost i odlučnost kao i spremnost da uvijek podijeli tugu i sreću sa svojim narodom.

mr. Pavao Crnjac

Nedjelja, 25 Prosinac 2011
www.ramska-zajednica.hr