CRNO-BIJELI BOŽIĆ NA KUPRESU (2011)

Stiglo na naš e-mail:

Crno-bijeli Božić na Kupresu

Dragi moji  Kuprešaci ,

pozdravljam vas u ime Isusa i Marije njegove presvete majke !

Za sve one koji me nisu vidjeli ili osobno upoznali za vrijeme mog boravka na Kupresu volio bih se ukratko predstaviti..... Zovem se Peter Pius WAGABA i dolazim iz Ugande........

Zovem se Peter Pius WAGABA i dolazim iz Ugande, jedne male afričke države. Rođen sam 14.6.1981 u Ugandi.Treće sam od devetero djece, od kojih sedmero muških i dvoje ženskih. Nažalost ,moj otac  je umro u dobi od 55 godina u trenuku kada sam ušao u dijecezansko sjemenište, bogosloviju. 

Prije nego što sam donio odluku da postanem svećenik, predavao sam matematiku dvije godine  u osnovnoj školi u glavnom gradu Ugande, Kampali. Moja želja je bila postati odvjetnik ali nekako u isto vrijeme se javljao interes za svećenicki život. Kada sam bio primljen na pravni fakultet stigao je poziv od biskupije tako da su moje dvojbe postale još snažnije.

Peter Pius WAGABA

Moj otac nije bio za to da postanem svećenik jer je potrebno mnogo godina( 8 godina) dok za postati odvjetnik treba samo 3 godine. Unatoč  svemu, nakon dva mjeseca promišljanja  donio sam odluku te  odlučio  unići u bogosloviju. Nakon završene tri godine filosofije bio sam u jednoj župi  zbog pastoralnog iskustva. Poslje toga su me poslali u Rim da nastavim sa teološkim studijem i specijalizacijom u filosofiji.  I baš tada, dok sam bio na učenju talijanskog jezika u Veroni, upoznao sam  kuprešaka Josipa Turaliju misionara monfortanca. Razmjenili smo životna iskustva i postali smo jako dobri prijatelji, tako da me je Josip pozvao provesti božicne praznike na Kupresu što sam radnosna srca i prihvatio.

           Kako da opišem moje izuzetno bogato zimsko-božićno iskustvo na kupreškoj visoravni te 2011 godine???  Prvi put sam vidio i dodirnuo  snijeg ! Hodao po zaleđenom Kukavičkom jezeru! Išao na polnoćku sav zabundan kroz pušanciju!  A tek nezaboravno hodanje po kućama na sam dan Božića! Dragi moji kuprešaci, taj običaj me je toliko fascinairao pa sam razmišljao da ga pokušam  uvesti kod nas u Ugandi. 

Dok smo hodali iz kuće u kuću pjevajući božićne pjesme i zbivajući šale,djeca bi radosno  trčkarala oko nas i bacala petarde. Svaki put pri ulasku u pojedino domaćinstvo, gostoljubivost i široki osmjesi  razdraganih obitelji u znak dobrodošlice i prihvaćanja, bi mi rastapali srce. Kupres mi se činio kao jedna velika obitelj gdje se svi poznaju; gdje svi prilaze jedni drugima u kuću i ramjenjuju blagdanske čestitke. Zaista predivno i posebno!Trebate biti ponosni na to što imate jer je  ta vaša tradicija  danas vrlo rijetka.  Mamma mia!-rekli bi talijani, kad se samo sjetim obilja hrane koju bi susretao  tih dana u svakoj kući. Nikad u životu nisam vidio toliko mesa! Sjećam se svih vaših čudnih slova čćžđš; zbog kojih sam si prigrizao jezik više puta pokušavajući naučiti  pokoju riječ. Suveniri  koje sam ponio sa Kupresa su đezva i šalice za tursku kavu i vunene šlape! 

Obožavam tu jaku,dobru,staru tursku kavu! Ovdje u Italiji ponekad  kada naručujuem kapučino, pitam imate li turske kave ali me oni ne razume ili ne znaju za tursku kavu. Umalo zaboravih spomenuti da sam se čak i skijao te naučio par osnovnih stvari od kojih bih izdvojio vožnju “plugom”. A gdje su tek avanturističke vožnje sa đipom po snijegu,kroz šume i  livade(moram se pohvalit da sam i ja vozio). Konji na Čevićima su isto tako jedna jako lijepa uspomena. Zadnju stvar koju bih želio podijeliti sa vama su dječiji osmjesi  kojima bi me obasipali u izobilju. Vjerujem da je mnogima od njih bio prvi put u životu da vide crnca uživo tako da bi me gledali sa izrazitom znatiželjom, divljnjem i pomalo sramežljivo.

Još osjećam  svo poštovanje koje ste mi iskazali. Pokazali ste mi veliku ljubav,jako impresivno.Još i danas sam u kontaktu sa kuprešacima preko facebooka….

Volio bih se zahvaliti svima vama za ljubav, bratsko prijateljstvo koje ste mi dali tijekom mog boravka sa vama u Kupresu . Bilo je to predivno iskustvo za mene, biti sa vama kao jedini afrikanac i uganđanin i unatoč tome osjecao sam se kao kod kuće jer ste me prihvatili kao brata,sina,prijatelja . Svijetlo koje sam ponio sa Kupresa  nosim uvijek sa sobom. Kad god čujem neku novost o Kupresu osjećam jaku povezanost  ili kada čujem na ulici da se priča hrvatski odmah se sjetim svega što sam proživio u dva tjedna mog boravka na Kupresu.

Hvala svima na vašim molitvama a posebno hvala za financijsku potporu koju ste mi poslali u sklopu moga đakonskog ređenja.  Novac sam iskoristio za kupovinu misnice i ostalih stvari potrebnih za službu u hramu Božjem. Molite za mene kako bih mogao postati dobar svećenik. Trenutno se nalazim u Rimu  odakle ću se za otprilike pola godine vratiti u Ugandu gdje će biti moje svećeničko ređenje i mlada misa. 

Ovim vas putem sve pozivam da dođete u Ugandu! Neka dobri Bog izlije obilje svoga blagoslova na sve vaše domove i neka vaša srca radosna budu i ovoga Božića! 

KATONDA WA MANY!!! ( Bog je velik)                                              

      Peter Pius WAGABA          4.12.2014                               peterwagaba@yahoo.co.uk

Tekst preveo i uredio Josip Turalija smm

Foto:

VIDEO: