ZLOSELA (Kupres-BiH): Članak: NAKURNJAK ZA SPASIT ŽIVOT

KULTURA ODIJEVANJA

PRASTARI ZIMSKI ODJEVNI PREDMET POSTAO UNIKATNI SUVENIR

Original made in Kupres:

Nakurnjak za spasit život

Gledanje na kupreški odjevni predmet, jedinstven u umjerenom europskom pojasu, koji se zove, da prostite, nakurnjak, prepuno je predrasuda. A zapravo se radilo o pukoj zaštiti biološke reprodukcije. Žene bi pri pletivu govorile: "Kuma moja, da je život uščuvat." I nisu raspravljale o veličinama, nego o kvaliteti vune i gustoći pletiva.

Piše Petar MILOŠ

Ako se ovih ledenih dana itko smrzava, onda su to stanovnici tople Hercegovine. Što južnije, to hladnije. Nisu tomu razlog niske vanjske temperature zraka, nego niske kućne temperature, pa je npr. daleko toplije u kupreškim kućama nego u mostarskim, ljubuškim, neumskim.

U mediteranskoj se Hercegovini jednostavno ljudi slabo pripreme za zimu, računajući da je kod njih ionako toplo. Pa kad sam neki dan došao posjetiti prijatelja u Mostar, zatekao sam u dnevnoj sobi čeljad umotanu u deke, bunde i ostale zimske pokrivače.

Ušteda na drvima

Prijatelj mi ustupi svoju deku u znak dobrodošlice. A kad mu rekoh da je kod nas u Duvnu već danima minus petnaest, on odmahnu glavom i promrmlja nešto u stilu: jadni ti ste vi! Onda sam mu objasnio da je prosječna sobna temperatura kod nas mnogo viša, oko dvadeset iznad nule.

Hercegovački problemi sa zimskim hladnoćama posljedica su stereotipa da je to područje tople mediteranske klime, o čemu i djeca uče u školama. Ljeti je uistinu toplo, čak prevruće, a upravo se tada grade kuće i brine o zimskom grijanju. Zbog toga ljudi vode manje brige o izolacijama kuća, pa grade kamene podove i jednostruke zidove s tankim betonskim fasadama.

A drva se kupuju u vrećama. Zbog predrasude da je kod njih topla klima, oni veoma malo novca iz kućnog proračuna predviđaju za ogrjev, prebacujući odgovornost na Svevišnjega ne samo za vanjsku temperaturu nego i za sobnu toplinu.

Pa kad sam, boraveći kod svoga mostarskog prijatelja, u jednom trenutku ustao i naložio peć uvalivši u nju sva drva iz vreće, prijatelj me ukorio riječima kako bi i on znao tako stopliti kuću, ali da treba štedjeti drva.

Mogao bi netko pomisliti na temelju kazanog da je moj mostarski prijatelj cicija i škrtac, ali nije tako. Dobro znadem da je spreman počastiti čitavu birtiju, kupiti djeci sve vrste prskalica, raketa i petardi, krsnom kumu svakog Božića darovati stotinu maraka... Ali kupiti kamion drva, e to je nešto drugo.

Hercegovački odnos prema drvu ili, ajmo kazati kultura grijanja, posljedica je i oskudnog raslinja na ovom području. U vrijeme kada nije postojala trgovina ogrjevom, ljudi su bili osuđeni na drvo iz vlastite ograde i s obližnjih terena, a to znači da se moralo štedjeti na uštrb kućne temperature.

Za razliku od npr. Bosne gdje ni daleko veći broj sjekira ne bi mogao naškoditi šumama.

Sociolozi objašnjavaju da je klimatski faktor uvjet civilizacijskog napretka, pa po njima nije slučajno što je umjereni pojas zemaljske kugle civilizacijski centar gdje se ljudski duh najjače materijalizirao. Jerbo, ljudi s ekvatorijalnog područja nikada nisu imali potrebe graditi kuće, izumijevati arhitektonske oblike, dovijati se kako ugrijati prostore, razmišljati o odjevnim predmetima i modi...

Legende o veličini

Hercegovci o svemu tomu moraju razmišljati i sukladno djelovati. I dosta dobro sve to rade, osim što slabo griju kuće. Za razliku od Kuprešaka koji se zimi vesele upravo zbog hladnoće. Kud ćeš veće sreće kao ući u toplu kuću izvana gdje grane pucaju od hladnoće?

Da i klima pravi ljude i njihovo ponašanje, svjedoči i kupreški odjevni predmet, jedinstven u umjerenom europskom pojasu, a koji se zove, da prostite, nakurnjak. Danas ga zbog poplave svakovrsnih odjevnih predmeta ni u Kupresu nema osim možda u kakvoj škrinji, ali je nekada nakurnjak bio obavezan sastavni dio curskog ruha na Kupreškoj visoravni.

Tada nije bilo muških gaća, nego su se nosile tkane čakšire kroz čije je džepove puhao propuh. Zato bi se moglo kazati da su Kuprešaci izumili gaće u ovom dijelu Europe.

O nakurnjacima se posljednjih godina ispredaju legende, pa se često pretjeruje i u njihovoj veličini. Kao, cure su mjeru uzimale po ruci. No, jedna mi kupreška baka nedavno veli da su bili dosta plitki.

I odmah mi je bilo sve jasno. Kako su žene mudrije od muškaraca, tako su se dosjetile plesti male nakurnjake kako ne bi veličinom šokirale buduće muževe i tako im stvarale komplekse.

To samo znači da je današnje gledanje na taj odjevni predmet prepuno predrasuda i mitologije. A zapravo se radilo o pukoj zaštiti biološke reprodukcije.

Pa se i nježnik u to vrijeme zvao "život", a žene bi pri pletivu govorile: "Kuma moja, da je život uščuvat." I nisu raspravljale o veličinama i brojevima, nego o kvaliteti vune i nabijanju žica, tj. gustoći pletiva.

Procvat suvenira

Zato bi se sada Kuprešacima, koji nakurnjake prodaju kao suvenire, moglo preporučiti da će prodaja biti bolja ako su manji. A Hercegovcima da češće ubace u peć suk drveta, jer će im biti toplije.

A u toploj sobi čovjek sa sebe zbaci svu odjeću.

Petar Miloš, Slobodna Dalmacija

Udruga žena „Kupreške“ – Kupres

www.kupreske.opcinakupres.ba/

Oživljavanje kupreške tradicije odjevanja u hladnim zimskim danima, oživjela je Udruga žena „Kupreške“ – Kupres. Njihove aktivnosti i proizvode pogledajte na facebooku:

www.facebook.com/udruga.zenakupreske