* Dobrodošli na www.zlosela.com

utorak, 16. travnja 2013.

PREDSTAVLJAMO - USPJEŠNI LJUDI RODOM IZ ZLOSELA: Perica Mihaljević: San koji živim

Perica Mihaljević: San koji živim


Svatko je sam odgovoran za svoju sreću, kaže Perica Mihaljević, glazbenik i profesor klavira koji sa šest i pol godina izgubio vid.









.- Još kao dječak, dok sam započinjao glazbeno obrazovanje, rekao sam ocu da ću postati veliki pijanist. Samo je odmahnuo glavom. Nakon što su uslijedili uspjesi i nagrade, priznao mi je kako je zbog te geste često požalio, kaže Perica Mihaljević, glazbenik i profesor klavira u Osnovnoj glazbenoj školi “Jan Vlašimsky” u Virovitici. Rođen kao zdravo dijete, s pet je godina obolio od encefalitisa, virusne upale moždane ovojnice, te sa šest i pol godina izgubio vid - kaže Perica.

Unatoč sljepoći, roditelji su mu dali do znanja da od njega očekuju rezultate kojima će se ponositi. Vjerovali su i znali da to može, kaže Mihaljević. Stoga su ga upisali u Osnovnu školu za slijepu i slabovidnu djecu “Vinko Bek”, gdje se rano uključio u glazbene aktivnosti te je s deset godina upisao i redovnu glazbenu školu. Tijekom srednje škole zaredale su nagrade i uspjesi na glazbenim natjecanjima, što je još snažnije usmjerilo njegov životni put. Studirao je na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu te diplomirao na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.

- Svaki čovjek, pogotovo onaj s invaliditetom, mora izgraditi viziju onoga što želi učiniti u životu. Također, svatko je sam odgovoran za kvalitetu vlastita života, svoju sreću i poziciju u društvu. Slijepi se ljudi, ističući svoj invaliditet, često izdvajaju iz društva čime “tjeraju” ljude da ih tretiraju onako kako inače, vjerojatno, ne bi. Drago mi je da sam svoj status izborio školovanjem, vježbanjem klavira i druženjem s ljudima bez invaliditeta, kao i slijepima, ističe glazbenik. Uvijek je važno, dodaje, istraživati krajnje granice svojih mogućnosti.


Izvor: 24sataObjavljeno 11.04.2013



PROF. GLAZBE I PIJANIST



SVE SE MOŽE RADOM I UPORNOŠĆU
Profesor glasovira u virovitičkoj Glazbenoj školi Jana Vlašimskog i pijanist Perica Mihaljević održao je prošlog tjedna u koncertnoj dvorani glazbene škole pred prepunom dvoranom publike humanitarni koncert. Prihod s koncerta namijenjen je za pomoć slijepim i slabovidnim osobama, za kupnju govorne jedinice za osobna računala u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica. Organizator koncerta bio je Lions club Vereucha, a uz brojnu publiku nazočili su guverner hrvatskog Districta 126 Darko Angebranth, predsjednica Regije istok Elvira Koić i predsjednica Lions cluba Vereucha Katarina Petrović. Oni su tom prigodom zahvalili publici koja je kupnjom ulaznica pomogla humanitarnu akciju, kao i profesoru Perici Mihaljeviću koji je ovim koncertom započeo seriju humanitarnih koncerata po Slavoniji za pomoć slijepim i slabovidnim osobama.
Perica Mihaljević rođen je u Livnu prije 28 godina, a slijep je od svoje šeste godine nakon što je prebolio virusni encefalitis. To ga nije spriječilo u ostvarenju njegova sna - studija glazbe. Nakon završene osnovne i srednje glazbene škole te osvajanja nekoliko prvih nagrada na glazbenim natjecanjima diplomirao je glasovir s odličnim na Zagrebačkoj akademiji u klasi prof. Ljubornira Gašparovića, te započeo pedagoški rad u zagrebačkoj školi za slijepe "Vinko Bek". Uz to uspješno je gradio i pijanističku karijeru, te svojim radom, upornošću i uspjesima zaslužuje poštovanje i divljenje. Dolaskom u Viroviticu Perica Mihaljević je uz pedagoški rad priredio i nekoliko koncerata u Slatini i Virovitici, aktivno je sudjelovao u školskim priredbama, a svojim načinom ophođenja, koje ne pokazuje invalidnu, nego cjelovitu osobu i jaku i hrabru ličnost, osvojio je kolege, učenike i publiku. Tako je bilo i ovom prigodom kada je nakon koncerta publiku ponovno ostavio bez daha, a svirao je vrlo birani i zahtjevni program, sve u tonalitetu f-mola. U programu su bile Varijacije u f-molu Josepha Haydna, Sonata opus 57 Ludwiga van Beethovena, Fantazija u f-molu, opus 49 i Balada u f-molu opus 52 broj 4 Frederica Chopina. Nakon dugog pljeska Mihaljević je publici darovao i glazbeni dodatak. Virtuozno je odsvirao Beethovenovu skladbu Za Elizu koju iz škole, kao obaveznu vježbu, poznaje svaki učenik glasovira.
Jeste li zadovoljni koncertom koji ste koncipirali u znaku f-mola? 
- Zadovoljan sam odazivom publike jer to znači da se prikupilo dosta novca za opremanje knjižnice za potrebe slijepih i slabovidnih osoba, a što se sviranja tiče, ono uvijek može biti bolje. No, zadovoljan sam. Točno, sve su kompozicije bile u f-molu. Dvije su bile od Chopina jer se ove godine slavi 200. obljetnica njegova rođenja, a ja sam odlučio ove godine naučiti cijeli njegov opus. Budući da sam svirao kompozicije drugih skladatelja također u f-molu, tako sam sastavio i program. 
Sviranje glasovira osim dobre koncentracije zahtijeva i izvrsnu kondiciju. Kako je stječete? - Sjedenje za klavirom i sviranje velika je fizička aktivnost, gotovo jednaka kao i treniranje nekog sporta. I tu postoje faze zagrijavanja jer je potrebna   visoka aktivnost prstiju i tijela, svih mišića. Tu mi pomaže dvoranski nogomet, koji je moja izvanprofesionalna zanimacija. Želim pokrenuti sustavno rekreacijsko djelovanje i treniranje slijepih i slabovidnih osoba u Virovitici. Dvoranski nogomet je paraolimpijski sport i već imam ekipu mladih ljudi koji se mogu baviti nogometom. Imamo stručnog trenera, dobru volju, ali tražimo prostor i prijevoz za članove iz Slatine. Nadam se da će i to zaživjeti.
Kada sve stignete uz pedagoški rad u školi i obitelj?
-  Ako postoji dobra volja, sve se stigne. Uz svakodnevni pedagoški rad na prvom mjestu su mi obitelj i vježbanje na klaviru, a ostalo kad stignem. Imam mnogo planova i projekata, nastojim se uključiti u sve što me zanima i što može pomoći slijepim osobama. Primjerice, predložio sam da se časopis "Sveti Rok" približi slijepima, što je i prihvaćeno pa je na prozirnoj foliji Brailleovim pismom u 20 primjeraka tiskan sadržaj, a uredništvo je otišlo i dalje - najznačajnije članci snimljeni su na CD. Nastojim surađivati i s drugima. Po dolasku u Viroviticu u suradnji s Češkom besedom želio sam približiti građanima glazbu Jana Vlašimskog. Obradio sam jednu njegovu skladbu u obliku fantazije i prezentirao je na Proljetnim zvucima Jana Vlašimskog. Sada čekamo i stručnu valorizaciju.
Glazba je vaš život. Kada ste se odlučili za glasovir?
- Bilo mi je jasno od djetinjstva da će glazba biti moje životno opredjeljenje. Kao dijete svirao sam razna glazbala, a za klavir sam se opredijelio u školi u Zagrebu. Bio sam jako talentiran, iznadprosječno, pa sam se zato odlučio za pedagošku i pijanističku karijeru.
Vi ste najbolji primjer tvrdnji da invalidnost nije hendikep i prepreka za rad i djelovanje. Što biste poručili invalidnini osobama?
-  Hendikep ne znači da je čovjek izgubljen u sebi. Ako sam izgubio vid, ne prestajem biti ja. Ako ne mogu hodati ili sam izgubio sluh, uvijek mogu nešto ponuditi dragoj osobi pored sebe, ako ništa drugo, osmijeh ili lijepu riječ, a ako je to neka ideja, mogu usrećiti sebe, primjerice sviranjem, obrazovanjem, osnivanjem obitelji. Ja svjedočim da je nažalost rasprostranjena tendencija da osobe s invaliditetom trebaju očekivati i tražiti od drugih, a da ne moraju davati. Moja je poruka: Ne samo tražiti, nego prvenstveno misliti što ponuditi društvu i kako ga obogatiti. Svaka takva osoba bit će sretnija jer će biti korisna i cijenjena zbog svog rada, a ne zbog svog gubitka. Treba izaći iz svoja četiri zida, otići među ljude, družiti se i biti jednako dostojanstven kao i ostali. 
Profesore Mihaljević, vas obožavaju učenici, kolege i prijatelji. Kažu da ste vrlo duhoviti i uvijek puni novih ideja, a glazbom ste već "zarazili" i svoju kći Gloriju. Jeste li sretan čovjek?
- Ja sam radostan čovjek koji izaziva sreću. Ne volim se brinuti, jer niti jedan problem nije nerješiv. Kroz "tu prizmu gledam na svijet. Volim se našaliti i ne volim atmosferu u kojoj neki misle da je sve izgubljeno. Vjerujem da u životu uvijek imamo šansu i da se sve može ostvariti kroz humor, vedru riječ i to nastojim prenijeti na druge. Naša šestomjesečna kćer Glorija obožava glazbu i ne može zaspati bez tatinog sviranja. Najdraži joj je Mozart. Supruga i ja smo joj svirali i pjevali prije rođenja i vjerujem da će glazbu voljeti i dalje.
Uz mnoštvo simpatija zbog čega ipak dobivate prigovore od obitelji i prijatelja? 
- Veoma dobro se snalazim u prostoru i volim reći da se dobro krećem. Za vrijeme studija u Zagrebu istražio sam i obišao gotovo cijeli grad. Prigovaraju mi da moram sporije hodati i biti oprezniji. Dok se ne razbije glava, a dosad nije, teško da ću ih poslušati.
Ovaj šarmantni i nadaren, a iznad svega pozitivan mladi čovjek koji je toliko toga postigao i doista može biti uzor mnogima, ne sustaje. Hrabro ide dalje i ohrabruje druge. Njegov je život ispunjen i sadržajan, ali kako sam kaže, mjesta ima i za nove ideje i projekte. Nema sumnje da će ih biti.

Mirjana Vodopić
Virovitički list, 21.1.2010.


Danas, utorak, 16.04.2013, prof. perica Mihaljević, predstavio se i na HRT-u gostujući u emisiji Hrvatska uživo!
Pogledajte prilog:










Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!