TRN iz 1992.: Studenti u ratu

Jedna vojna formacija, sastavljena isključivo od studenata, našla se na Kupreškom polju. To je vjerojatno, bez obzira na težinu studija, bio nji­hov najteži životni ispit. Pojedinci među njima, nažalost, u tom ratnom vihoru su položili svoje živote za Domovinu. Oni koji su se vratili su svjedoci onoga što su proživjeli u tim košmarnim danima. Ono što je proživio, propatio i vidio ispričao nam je Josip Marković.

Evo njegove priče: „Kad smo se prijavili, skupili su nas i dovezli u Šujicu. Rekli su da ćemo imati obuku deset dana, jer 30% ljudi nije služilo vojsku, te nije znalo rukovati oružjem. Već su nas prvo jutro postrojili i rekli da ide­mo u školu radi obuke s pješadijskim oružjem…

Raspoređeni smo po položajima gdje smo bili oko dva sata i tek tada nam je naređeno povlačenje. Jedna manja grupa držala je odstupnicu dok se veći­na povlačila. Borci koji su bili na pročelju nastojali su nas odvesti što više udesno zbog minskih polja. Već se počelo smrkavati kad smo izgubili orijentaciju.

Prema nama je išla patrola koja se jedva mogla raz­aznati. Nismo znali tko su, pa smo uzvraćali na njiho­ve pozive. Idući prema njima, jedan naš borac je na podu opazio kacigu s petokrakom i tada smo se po­čeli naglo povlačiti u šumu. Tu smo sačekali jutro i onda shvatili gdje smo.

Dio ljudi se odvojio i krenuo prema Cincaru, a mi preko Glamočkog polja do Livna. Prilikom povlačenja zarobili smo četiri četnika i tek tada su ranjena naša dva borca, Tomislav Marković i Ivica Ćosić. Nakon mukotrpnog kretanja kroz njihove redove, uspjeli smo se izvući i doći do livanj­skih obrambenih postrojbi. Tu su nas prihvatili i odvezli do bolnice. Dva sata poslije, jedan dio je otišao u Tomislavgrad, a drugi na Firule. Uskoro smo sazna­li da je ona druga grupa krenula za nama, ali na njihovu nesreću upali su u klopku, pa ih je nekoliko ranje­no, a ostali odvezeni u zloglasni zatvor u Kninu.“

Marija Milić

(Iz arhiva TRN-a, broj 3, lipanj 1992., str. 10)

www.mandino-selo.com