petak, 27. svibnja 2016.

‘Ko se sa Kupresa napije vode, s njega nikad ne može da ode ! - PUTOPIS

role‘Ko se sa Kupresa napije vode, s njega nikad ne može da ode !

Autor:   Valentini, Dinarides Trails team
Datum: 05.08.2014

Većini konzumenata Outdoor aktivnosti spomen na Kupres je odmah u korelaciji sa zimom i skijanjem. Skijaški centar AdriaSKI izrađen još u prošlom stoljeću je nekako atributizirao Kupres kao zimski centar. Tisuće skijaša, posebno iz Dalmacije, zato i ne čudi naziv AdriaSKI, su redovni zimski posjetioci Kupreške visoravni.


 Međutim, ‘Outdoor’ obitelj broji mnoge aktivnosti koje nisu zgodne prakticiranju po snijegu i zimi. Brdski biciklizam zasigurno spada u njih. Zato smo odlučili da spomen Kupresa među MTB vozačima bude ljeto.

Zašto ljeto ? Moglo je to biti i proljeće i jesen. Pa, igrali smo na kartu statistike, obzirom da je na Kupresu prema meteorološkim mjerenjima sigurno preko 140 dana godišnje ispunjeno padalinama. I račun se potpuno isplatio, dan koji smo odabrali za vožnju je bio savršen: vedro nebo prošarano čistim bijelim plutajućim oblacima i ugodnih 22 C u zraku.

raspakiranjeOvo ljeto smo skupili šaroliko društvo iz par biciklističkih klubova (Split, Sinj, Livno) te odlučili posjetiti Kuprešku visoravan i uživati u čarolijama ljeta na njoj. Obzirom da je bio prijavljen poveći broj vozača , iscrtali smo track (stazu) koja će nam pružiti više uživanja nego mukotrpnog pedalanja. Naime, Kupres spada među najviša mjesta u Dinarskome Gorju, ali kada dođete do njega, vidjeti ćete da se nalaziti na prostranoj i ravnoj visoravni, ograđenoj Kupreškim planinama. Vrhovi Stožera, Malovana, Raduše i Vitoroga stoje oko polja kao četiri stupa na četiri strane svijeta. A po ravnoj visoravni vožnje mogu biti samo ugodne i relaksirajuće.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Samo mjesto Kupres se smjestilo na obodu Kupreškoga polja, ispod zapadnih obronaka planine Stožer. Namjerno smo naglasili Kupreško polje jer pored njega na visoravni se nalaze još dva manja krška polja: Vukovsko i Ravnanjsko. Tu smo i odabrali da nam bude početna i krajnja točke naše vožnje i to na ranču ugostiteljskoga objekta SKI-Ivan u zaseoku Odžak. Čim smo došli na ranč i počeli sa pripremama naših aluminijskih ljubimaca za vožnju, primijetili smo jedan upečatljiv detalj na ranču. Sa blage padine ranča, što se proteže ispod oboda bukove šume, teče plitki potočić koji su vlasnici spretno ukoritili u mali bazen. Osvježavajuća voda iz potoka godila je spram sunca što je već lagano zagrijavalo. Netko je dobacio vlasnicima da su baš sretni pa da imaju izvor vode na ranču, na što su se oni nasmijali i uzvratili da bi bilo čudno da ga nema, jer planina Stožer je sa svojih padina otvorila čak stotinu izvora. Voda, voda, izvori na sve strane. U Kupresu se uobičajeno govori da ‘Stožer ima izvora kao i dana u godini’.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Bajkovi su spremni, krema na lice, opskrba sa zalihama vode i spremni smo za vožnju. Grupna fotka za start po običaju i palimo motore. Prva točka je blaga uzvisina poviše grada. Krivudamo seoskim putevima nizbrdo prema magistralnoj cesti M-16 što vodi za  Bugojno. Priključujemo se na nju i vozimo par stotina metara uzbrdo. Ova magistralna cesta je i glavna pristupna cesta do Kupresa, kojom možete doći sa juga iz smjera Livna i Tomislavgrada ili pak sa sjevera iz pravca Bugojna. Odmah malo naprijed su poznata Kupreška vrata sa tunelom. Kako sa sjevera Kupres od centralne Bosne dijele Kupreška vrata, tako bismo slobodno mogli reći i da se na jugu nalaze Šuička vrata, kojima su odvojene ove dvije visoravni.  Skrenemo lijevo s  magistrale i radimo kratku stanku. Pogled puca na sve strane preko prostrane travnate visoravni. Zatim, ko pingvini sa sante leda, jedan po jedan vozač u koloni se spuštamo kroz gradske ulice i sam centar sve do ponovnoga spoja sa magistralom na samome ulazu u grad.

kupres1
Znatiželjni domaćini, a posebno djeca, pozdravljaju u prolazu. Navikli su Kuprešani na turiste i prolaznike, ali većinom zimi, pa je vrijeme da se pođu navikavati i na ljetne kolorite putnike na dva kola što će sve više zujati po njihovome kraju. Apropo kolorita i uskih hlačica ponekad se moramo svojski potruditi da pojasnimo domaćima da mi nismo nikakva ‘Pride’ povorka već ‘Ride’ povorka.

10552409_786272494757523_2875861876627773027_nKačimo se na magistralu i put juga, ali  ne zadugo. Nakon par kilometara, a prije AdriaSKI centra, skrenemo ulijevo na lokalnu cestu za Rilić. Uska kapilarno ispucana cesta nas vodi put istoka kroz polje. Na desnu stranu puca pejzaž na Malovan, jedan od izrazitih vrhova oko visoravni. Ovaj put ga samo foto-dokumentiramo, s nadom i željom skorog budućega obilaska bajkom do njegova vrha.

A na lijevu stranu … wau … wau .. Tko je uključio računalo ? Pozadina Windows XP uživo. Plavo nebo, zeleni pašnjaci i savršena linija razgraničenja. Da je koji Kuprešanin prije 15-ak godina znao što su tražili u Microsofta za svoje Windows XP, mogao je osigurati pokoljenja jednim klikom fotoaparata.


OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Ljeto je i vrijeme je košnje, pa su po livadama razbacane urolane ‘sarme’ trave i time pojačavaju dojam pejzažne kompozicije. Kolega Joško ne gubi vrijeme i lova svojim objektivom prve s reda. Kupres je poznat po stočarstvu i proizvodnji mlijeka i sira te usput nailazimo na farme krava. S druge strane one koje su dobile ‘slobodni izlazak’ u stadima komotno pasu po travnatim tepisima. Na trenutak asociraju na krda bizona koja su ovuda prije par tisuća godina slobodno gospodarila i pasla.

Dolazimo do Rilića i napokon naše gume dočekaše svoju pašu: makadam. Završio je katran i počinje mountain bike predstava. I to kakav makadam, neki ga odmah prozvaše autoput-makadam. Širok, tvrd i ravan ko ‘tepsija’. Vozimo čak i u četvercu. Prolazimo kraj groblja koje se ‘rasciklo’ na dva dijela i evo napokon malo uzbrdice. Čisto da se razbije monotonija ravnice, ali nije dugo trajalo. Nailazimo na jezerce, u stvari više baru kraj puta, i dohvaćamo se prve šume. Šume su još jedno veliko bogatstvo Kupreškoga kraja.

role
I tada nailazimo na našega najvećega Outdoor neprijatelja: MINSKO POLJE. Oznaka kraj puta prijeteći govori ‘Ne idi ovamo!’. Iako znatiželjo oko i guma često puta vole istraživati razne kutke prirode. Nažalost, nemili događaji tijekom 90-ih su nam u naslijeđe ostavili veliku opasnost i ukrali nam dio prirode koji smo prije slobodno koristili. Naravno, držimo se glavnoga puta gdje smo potpuno sigurni i peglamo dalje.

mine

Malo šume, malo goleti i tako redom do slijedeće velike travnate površine i Vukovskoga polja. Uskoro nailazimo na raskrižje, uz farmu, što vodi desno na Ravnanjsku visoravan i Zvirnjaču.  Ne  skrenemo već nastavljamo putem neprestano vozeći uz sam južni obod Vukovskoga polja ispod blagih šumskih obronaka.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANegdje po sredini nailazimo na potok Vođenica.  Manje iskusni brdski vozači skeptično gledaju u vodu što se lagano valja preko polja, dok su stariji i iskusniji vozači već skočili sa limenih konja i potražili osvježenje u bistroj i osvježavajućoj vodi. Tu smo negdje na pola pute pa je potok bio više nego savršena pozicija za osvježenje i nadopunu zaliha vode.

Ostavljamo potok iza sebe i kroz gustu šumu lagano idemo prema istoku i naselju Bućovača. Prije Bućovače desno na horizontu se oslikavaju vrhovi i zapadne padine Raduše. Zeleni vrh se prpoši ispod plavoga neba, a oblaci svojom pozicijom i bojom ukomponiraju ukupni dojam pejzaža. Nestašna ‘Merida’ se odmah namješta za fotku i svojim položajem govori gdje bi ona htjela slijedeću vožnju.

put
Prolazimo Bućovaču i pratimo put ulijevo prema Gornjem i Donjem Vukovskom. Kupreška naselja zbog teških životnih uvjeta nisu velika i prostrana kao u nizinama. Mala su i relativno udaljena jedna od drugih. Poprilično slaba naseljenost na tolikoj površini. Ova dionica je već brežuljkasta i lagano se izvlačimo iz ravnice. Malo gore, malo dolje i tako simultano napredujemo prema naselju Kudilji. Zaustavljamo se kraj pravoslavne crkve uz put. Ispod crkve, niz strmu padinu, skriven izvor vode. Luksuzno ko pijani bogataši praznimo postojeće zalihe vode i obnavljamo novima sa izvora. Voda iz izvora savršeno hladna i ukusna, u pravi moment obzirom da smo već na 40-om kilometru. Još malo fotkanja i ponovno na pedale.

mine
Nailazimo na poveće raskrižje i ulazimo desno u šumu. Kako je cijela tura relativno lagana, ovo je jedina dionica u kojoj ima malo više uspona i dobro poznatoga dahtanja. Pratimo put kroz gustu šumu. Najednom se kroz zrak ćuti miris motornoga ulja. Dobacujemo kolegi ispred nas da mu curi ulje iz motora i nakon prve okuke malo iznenađenje. Uz put parkirani građevinski strojevi i mali šumski kamenolom. I to ne bilo kakav. U njemu vade čisti bijeli pijesak, i to doslovno vade, bez potrebe za dodatnom obradom ili čišćenjem. Više liči na rudnik soli nego na kamenolom. Kao da su Kupreški preci stoljećima prije skupili sav okolni pijesak i pohranili ga ispod tankoga sloja šumskoga humusa, za svoje potomke.

vodjenica
Još malo šume i novo raskrižje. Ispred nas plitka uvala i u njoj na njenom sjevernome dijelu leži i jedan od razloga našega dolaska: Kukavičko  jezero. Malo glacijalno jezero se skrilo na dnu kotline ispod gigantskih stabala bukve i smreke. Jurimo niz makadam kroz šumu svako malo bacajući pogled na njega. Jezero je inače omiljeno Kupreško izletište i ljetno kupalište. Udaljeno je svega 8 km od grada. Dolazimo u razinu puta sa jezerom i imamo dvije alternative za spust do njega. Prvo je DH spust pješačkom stazom kroz bukovu šumu, što su ljubitelji takvih staza odmah iskoristili. Druga opcija je malo naprijed i silaz kolnim putem, kojim se i spustila ostala većina vozača.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Silazimo do jezera sve do male poljane koja je istovremeno i plaža uz jezero. Bajkovi razbacani na sve strane i može otpočeti osvježenje u jezerskoj vodi. Neki su već ponijeli kupaće gaćice, dok su drugi iskoristili biciklističke hlače na sebi i pravac u vodu. Temperatura je oko 20C što je poprilično ugodno za ljetni dan. Nakon malo dulje pauze uz kupanje slijedi završna fotka uz jezero.


Penjemo se na bajkove, malo guranja uz brdo u koloni i kačimo se na lokalnu asfaltnu seosku cestu prema Kupresu. Nekih 8 km vožnje gore-dolje po selima Botun, Goravci i Begovo selo sve do oznake uz put za SKI Ivan. Završni dio je nažalost uzbrdica i uz malo više napora konačno dopedalavamo do cilja i odmah se bacamo na pakiranje bajkova na naša vozila.

pjesakZavršno slijedi nagrada i pivo rashlađeno u potoku. Sa domaćinima smo dogovorili večeru u njihovoj kolibi i dok oni marljivo obavljaju završne pripreme mi se hladimo sa pivom na terasi pretresajući današnje dojmove. Domaćica poziva na večeru i slažemo se po stolovima unaokolo, naravno ‘gladni ko vukovi’. Domaćice su za predjelo spremile malo iznenađenje: burek ispod sača. Većini je to bilo ugodno iznenađenje obzirom da su prvi put imali priliku jesti takvo nešto. Predjelo, pa glavno jelo, zalogaj po zalogaj, pivo po pivo i ekipa je lagano uronila u draži zajedničkoga objedovanja. Zajedničke večere su i jedan od bitnih razloga zašto se družimo pedalajući limenim strojevima po brdima i gorama. Za neke bi to bilo nepotrebno umaranje i mučenje, a za nas relaksiranje i uživanje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPotkraj večere netko je zatražio vode. Ljubazna domaćica donese vodu uz opasku ‘Pazi da ne ostaneš kod nas, kada se napiješ’. Zašto ? Uz skoro vidljivi upitnik poviše glave našega vodopije. Domaćica mu uzvrati da se na Kupresu od davnina kaže: ‘Ko se sa Kupresa napije vode, s njega nikad ne može da ode !‘.
Evo nekako kao da je ova izreka iz naroda na neki način i rekla sve o Kupresu. Netaknuta, čista priroda i udaljenost od ‘brutalne’ civilizacije je ovaj kraj još uvijek sačuvala iskonom, na što sve manje nailazimo. Nadamo se da će i domaći ljudi prepoznati to blago koje imaju i sačuvati ga pokoljenjima, a nama na radost dolazaka i vožnji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAJoš pokoje pivo i duvan na terasi, uz prekrasan pogled na Kupreško polje, ćaskamo sa domaćinom Ivanom. I kako se sunce lagano  gubi na zapadu grupica po grupica, ko rakova djeca, pomalo se oprašta i plovi kroz polje kući. Vraćamo se nazad puni ljepih utisaka i kao uvijek već u glavi krojimo kada ćemo se ponovno vratiti i što ćemo sljedeće voziti.
Nadamo se skorom povratku Kupresu u ljeto !!!






vecera


Autor:   Valentini, Dinarides Trails team
Datum: 05.08.2014

Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!