nedjelja, 3. svibnja 2015.

OTKRIVEN SPOMENIK IVICI OPAČKU, PRVOM HRVATSKOM BRANITELJU STRADALOM NA KUPRESU

U organizaciji Koordinacije braniteljskih udruga Hercegbosanske županije danas, 02.05.2015. je u Donjem Malovanu, u blizini mjesta pogibije, u nazočnosti obitelji, prijatelja, suboraca, predstavnika braniteljskih udruga, te žitelja i predstavnika vlasti Hercegbosanske županije i riječke općine Kostrena, otkriven spomenik Ivici Opačku Paji, prvoj žrtvi u Domovinskome ratu na Kupreškoj visoravni, a potom je u župnoj crkvi u Šujici služena sveta misa za branitelje.




Uz vojne počasti, nakon intoniranja himne Lijupa naša te minute šutenje za stradale branitelje, spomenik su otkrili Mario Sintić Bugar iz riječke bojne Matija Vlačić i Ivo Turalija predsjednik UDVDR Kupres, a blagoslovio šujički župnik fra Mate Logara koji je ujedno izmolio i prigodnu molitvu te služio svetu misu za pokojnoga Ivicu i sve poginule hrvatske branitelje.

Ivica je rođen 6. kolovoza 1964. u Kostreni kraj Rijeke, stradao je 3. travnja 1992. godine kao pripadnik bojne Matija Vlačić.

Otkrivanju spomenika nazočila je sestra Snježana Opačak Vukušić koja nam je u kratkome susretu izjavila:

– Emocije su ogromne. Iskreno, moja očekivanja su i bila ovakva s obzirom da smo znali što nas očekuje i gdje dolazimo. Ipak, totalno ste nas potresli, i hvala svima koji su došli, koji pamte te ljude i što o njima vode računa. Znam da je teško vama koji ste ovdje jako puno stradali. Prisjećam se dana kada je moj brat odlazio ovamo i s kojim žarom je otišao. Suprug i ja smo tada bili pristutni i svjedočili smo ogromnoj Ivičinoj ljubavi i želji da bude tu. Teško je to opisati. Naš zadnji razgovor s njim bio je telefonski. Tada smo se pozdravili, možda je već tada osjećao kraj. I kad su javili za prvu žrtvu na Kupresu, imala sam osjećaj da je to on. 

U spomen na ovoga hrvatskoga viteza u njegovoj rodnoj Kosterni održava se memorijalni malonogometni turnir.

- Iduće godine bit će jubilarni, 10. turnir. Vaši su predstavnici bili ove godine. Upoznali smo se i družili, nadamo se da će nam se pridružiti i iduće godine, kaže Snježana.

– Možda bi najbolje bilo sada ništa ne reći, ali radi onih koji ovuda prolaze treba reći zašto smo ovdje danas. Kako to da je netko došao iz Kostrene i završio svoj životni put na ovome mjestu? Što ga je vodilo? E, pa vodila ga je ljubav za sa slobodom i za Hrvatskom, kao i mnoge njegove suborce, diljem ratišta Hrvatske i Herceg Bosne, kazao je općinski načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin prigodom otkrivanja spomenika.

Otkrivanju spomenika nazočila je i načelnica Općine Kostrena, Mirela Marunić.

– U zoru, 3. travnja 1992. godine, u blizini mjesta gdje danas stojimo, odjekno je pucanj i najavio snagu za jednu od najdramatičnijih bitaka hrvataske vojske u novijoj povijesti koja će uslijediti. Dvadeset tri godine kasnije, na tom istom mjestu, osjećamo nalet ponosa. Upravo ovdje danas slavimo život, jer veličina života ne mjeri se za njegova vijeka, već po onome što iza njega ostaje. Iza života Ivcice Opačka ostala je sloboda, neovisnot i trajna uspomena na isitinske junake Domovinskoga rata. Spomenik koji nosi njegovo ime, spomenik je našem suborcu, domoljubu, članu obitelji i sumještaninu koji je u teškim vremenima koračao brojnim ratištima Lijepe naše, hrabro se suočavajući oči u oči sa smrću, ne posustajući u svojoj odanosti i vjeri, u cilju – našoj boljoj budućnosti. Ovo je spomenik herojstvu koje nikada neće biti prepušteno zaboravu. Spomenik čovjekoljublju, humanosti i odlučnosti. Ovo je spomenik nesebičnoj žrtvi kojojm je vlastito sutra založeno za naše danas. Ovo je spomenik životu. Odajemo mu počast na njegovom posljednjem ratištu gdje je zauvijek zaklopio oči i iskazujemo mu zahvalu na nemjervljioj žrti za našu slobodu kao i svima onima koji su svoj život dali za našu neovisnost. Ni tuga u srcima, ni sve riječi zahvale ne mogu izreći duboku počast i zahvalnost koju im dugujemo, a njihova imena i hrabrost nikada neće biti zaboravaljena. Neka ovaj dan bude ispunjen ponosom, a ovaj spomenik neka ne bude sjećanje na stradanje, već na pobjedu i na vječnu slavu, kazala je načelnica Kostrene.

Nakon otkrivanja spomenika, u župnoj ckrvi sv. Ante služena je misa za branitelja, u kojoj je sudjelovao veliki broj vjernika.

– Ratna vremena su uvijek vremena zla i okrutna. Takva vremena iz čovjeka izvlače i ono najbolje i ono najgore, zapravo pokazuju za što je sve čovjek sposoban. Otkrivaju kolika zloća postoji u ljudskom srcu, ali isto tako koliko je plemenitosti, ljudskosti, požrtvovnosti u nekom čovjeku. I protekli je rat pokazao kolikom mržnjom i bezobzirnošću može biti zadahnuta neka osoba. Ali, hvala Bogu, otrkilo se i ono suprotno. Nikada naš narod nije bio tako jedinstven kao kad je bio napadnut, nikada nije bilo toliko nesebičnosti kao kad se smrtna opasnost slutila u zraku. Žrtva rata nije samo onaj tko je stradao na ratištu, nego svatko onaj kome se član obitelji nije vratio kući. Ta bi spoznaja trebala biti dovoljno jaka da sve narode nauči evanđeoskoj istini: Ne čini drugome što ne želiš da se tebi učini. Ne poželi ono što je tuđe. Ako je oteto, pokazat će se da je i prokleto. Dok se to ne ostvari, htjeli -ne htjeli, bit će ratova, uništavanja, razaranja. A suočen s tim, plemenit čovjek ne može ostati ravnodušan. Osjeća da mora braniti ne samo sebe i ono što je njegovo, nego i o no što je nepravedno napadnuto, osjeća da je dužan koliko može štititi i onoga tko se nedužan našao nasuprit sili mnogo jačoj od njega. Iako su u ratu svi ljudi, ne znači da su svi jednako krivi i jednako nedužni. Postoji istina da su jedni čuvali svoje, a drugi htjeli sačuvati dominaciju. Hvala Bogu, nisu nas uništili, nisu iskorijenili naš narod niti potisnuli vjeru. Nisu usjpjeli zahvaljujući hrabrim ljudima koji su izložili svoje živote da bi čuvali naše, zahvaljujući onima koji su bližnjega, koji su svoj narod, voljeli više nego sebe. Spomenici koje im mi podižemo, njima ništa ne znače. Oni su pred licem Božjim. Ti spomenici koje mi njima postavljamo govore nama, upozoravaju nas na one vrijednosti za koje su oni stradali. Zato je danas tako teško gledati da smo kao jedan narod razjedinjeni, ne samo državnom granicom, nego još više suprotnim pogledima i na ono što se zbilo u prošlosti, na to kako živjeti u sadašnjosti i na to kako oblikovati budućnost, kazao je, između ostaloga u homilij fra Mate Logara.

Tekst: Zora Stanić/www.tomislavcity.com
Foto: Ivica Šarac/mandino-selo.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!