petak, 6. veljače 2015.

ZAHVALA ZA PRĆENJE - Ivan Mihaljević

Piše: Ivan Mihaljević Matin

Zahvala za prćenje!

Ono malo čeljadi koje ima hrabrosti ostati u tom „groznom, studenom i nimalo perspektivnom“ gradiću preko zime dobro zna prepoznati i vrednovati bitnost prtine – te čestite ustanove svakoga zimskog kraja, a osobito kupreškog. Prtina dakle, čudnovata riječ za nimalo čudnovatu pojavu, rekli bismo okosnicu ekonomskog i društvenog života ovog napaćenog stanovništva koje poznaje dva godišnja doba –zimu i ono drugo kad se spremaju drva za zimu.
Prtina, bilo da se radi o jednostopici koju školarci probiju do škole ili pak o široko očišćenom putu gdje se komotno mogu mimoići dva teretna FAP-a nipošto ne smije biti olako shvaćena i zaboravljena jer ona veze priče i u središtu je svakodnevnog razmatranja tijekom zimskih dana. Tako uvečer ideš u krpe a ujutro se budiš s pitanjem „Bože ima li prtine do grada“ ili „Hoće li zapušit prtinu ako mi se žena krene porađat' „ Prtina je strah, ljutnja kad zaglibiš i ne možeš proći, granica onoga što imaš i onoga što te čeka ako proprtiš . Prtina je mogućnost koju trebaš, mir koji priželjkuješ jer kad okrene pušancija s bure iz minute u minutu osjećaš kao da ti slabi signal na mobitelu, kao da gubiš vezu sa svitom, vezu sa životom. 

Elem, kad ovako ponekada zvizne snig u veljači pa se Dalmacija skupa sa svojim priobaljem skupi, sjedne u svoj Renault Twingo i dođe na zimovanje na Kupres obožavam što sam kuprešak jer je, kako strendžeri tvrde, kuprešacima divno i idilično, svjetlucavo i prohladno, zdravo i urnebesno zanimljivo mrznuti se od Svisvetih do Jurjeve . Eto vala stranjski svijete, tu mudrost blagu i bistru zapaziste tek kada se bijeli kristali prospu po Kurljaju, Malovanu, Stožeru ili Plazenici. Gdje taj bajkoviti planinski kraj bude u ostala doba godine??? Vjerujem da je zanimljivo zimi ne vidjeti propala poduzeća jer ih je , eto, pokrio svjetlucavi snig. Još je ljepše voziti se po gradu koji nema ivičnjake i trotoare i ne primijetiti da ih nema jer je cestom svakako gomila ugaženog sniga. A od svega mi je najdivnije kad se pravimo mutavi dok se turisti ismijavaju kako nemamo gradsku rasvjetu jer nam „mjesec tako fino obasjava grad da nam rasvjeta i ne treba“. Hvala vam svima dušebrižnici, hvala vam i za valute koje ostavite ovdje, višestruko su vam se isplatile. 

Najmanje bih želio da se svaki pokušaj života, društva, turizma ili bilo čega drugoga u Kupresu dočeka „na nož“ i sa golemim osuđivanjem. Isto tako ne želim kritizirati niti crnjačiti zbog klete sudbine i svjetske nepravde koja je učinila ovaj grad mjestom poteškim za normalan život. Ne bih želio da se ova slova protumače kao jadikovka jer, oni koji jadikuju pobjegli su sa putovnicom daleko, što dalje a ovi , vi i mi koji ne volimo jadikovku ostali smo ovdje, bez pasoša ali sa golemom hrabrosti i sa golemim upitnicima nad glavama. Problemi žive, problemi se rađaju i opstaju i sa snigom i bez njega, i nije ih umanjila činjenica što su skriveni bijelim plaštem. 

Teško je voljeti Kupres a voli se, teško je podnositi studen u crkvi bez grijanja a podnosi se, teško je voziti po neočišćenoj cesti a vozi se jer je Kupres ono što ostaje i kada bjelina i čistoća snijega ispari i kada lice grada postane ružno, betonirano i ostavlja prljavi dojam. Takav Kupres voli jako malo ljudi, takav Kupres zahtijeva hrabrost, ljubav i entuzijazam koji graniči s ludošću jer Kuprešaci lagano i sigurno nestaju, tiho se izvuku svojim čudnovatim prtinama i za njima bura brzo zamete trag.
Tko god prti ove izlazne prtine s Kupresa zbilja mu hvala, hvala na prćenju!

Ivan Mihaljević

3 komentara:

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!