KUPREŠKI (ZLOSEČKI) ZET TOMISLAV ŠUTALO NAJAVIO KANDIDATURU ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

HRVATSKA MORA IZ MRAKA! 

TREBA NAM SUNCA I ZRAKA!

Zato se razmaknite:

VI LIJEVI U LIJEVO, A DESNI JOŠ U DESNO!

DA PROĐE NAROD!!!

Poštovani, 

obzirom da se na predstojećim predsjedničkim izborima kanim kandidirati za Predsjednika Republike Hrvatske dužan sam hrvatskoj javnosti i svojim biračima iznijeti svoje osobne podatke da znaju za koga hoće ili neće glasovati.

Tomislav Šutalo

Rođen sam 15.ožujka 1950. godine u Osijeku, od roditelja Mate i Janje Šutalo rođena Vujnović, Hrvati iz Istočne Hercegovine. Poslije Drugog svjetskog rata, idući trbuhom za kruhom, moji roditelji našli su svoje mjesto pod suncem u Baranji, na Židopustari zajedno s jednom bosanskohercegovačkom kolonijom beskućnika koji su se iz istih razloga ondje našli. Tu smo se rodili i ja i mlađi brat Jozo. U obližnje Novo Nevesinje preselili smo 1955. godine, a odatle 1958. godine preselili smo u Veliškovce gdje smo i ostali. Osmogodišnju školu završio sam u Belišću, gimnaziju u Valpovu te Pravni fakultet u Zagrebu 1974.godine kada sam diplomirao. Iste godine sam se zaposlio u Općinskom sudu Valpovo gdje sam radio do 1987. godine kao sudac, a onda sam prešao u odvjetništvo s uredom u Donjem Miholjcu. Kao slobodni hrvatski intelektualac prišao sam sa strašću demokratskim promjenama i bio osnivač i prvi predsjednik Općinskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Valpovo te saborski zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru od 1990.do 1995. godine. Bio sam i savjetnik Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana za unutarnju politiku od 1o. studenog 1992. do 5. studenog 1993.godine.

Iz toga vremena ističem po prvi put u javnosti da sam svojim utjecajem i savjetima „glavni krivac“ što je predsjednik Tuđman dana 17. veljače 1993. godine sazvao Sjednicu Vlade RH koja je održana u Predsjedničkim dvorima kada smo samo nas dvojica znali dnevni red s radnim naslovom: NEMILOSRDAN OBRAČUN S GOSPODARSKIM KRIMINALOM U REPUBLICI HRVATSKOJ (pljačka i ratno profiterstvo) i kad sam na neki način dopredsjedao toj sjednici. 

Naime, predsjednik me je postavio do sebe da mu pojačam poziciju pošto je i on bio svjestan kamo su stvari krenule i „u kojemu grmu leži zec“. Nakon šoka i konsternacije naravno da su se svi složili da je to nužno, ali se na žalost ta odluka Vlade nije do danas realizirala, tako da ja ovaj svoj povratak na političku i javnu scenu vežem za osobni politički neuspjeh jer se moja politička ideja i vizija Hrvatske nije ostvarila već srušila do temelja, a da imam moralnu obvezu i pravo na to dovoljno govori snimak HRT-a s te sjednice pa ću tražiti da se izvadi iz arhiva i prezentira hrvatskoj javnosti. 

Ne krivim predsjednika Tuđmana nego pohlepnike oko njega koji su bili ta prevaga nakon čega sam napustio Hrvatsku demokratsku zajednicu, otišavši sa Stipom Mesićem, Jožom Manolićem i s još desetak zastupnika u Hrvatske nezavisne demokrate, no kako su oni iz osobnih animoziteta medijski nasrnuli na Tuđmana umjesto na njegovo okruženje povukao sam se iz politike i vratio odvjetništvu. Nisam želio sudjelovati u kolektivnom ludilu, pomami za novcem i vlašću, što me podsjeća na biblijsku povijest Židova i klanjanja zlatnome teletu. Moj osobni rastanak s predsjednikom Tuđmanom bio je 14.travnja 1994. godine u predsjedničkim dvorima i trajao je od 22 sata i dvadeset minuta točno do ponoći, dakle punih 100 minuta u kojem sam mu vremenu, uz kratke prekide i upite iznio svoje razloge napuštanja HDZ-a moleći ga još uvijek da se obrati naciji i spriječi pljačku naroda i države u ratu, točno ovim riječima: 

"PREDSJEDNIČE, MI OVU HRVATSKU NISMO OSVOJILI NEGO OBRANILI! PREMA TOME ONA NIJE NAŠ RATNI PLIJEN, A NITI IČIJI DRUGI. MI SMO TU SAMO ČUVARI!!! POGLEDAJTE KROZ PROZOR U OVU MRAČNU HRVATSKU NOĆ: PLJAČKA SE HRVATSKA!!!! "

Ponosan sam na te svoje riječi i držanje kad sam se kao i mnogi drugi mogao nagoditi i jako dobro prodati jer ne zaboravite da sam u jednom trenutku pored Tuđmana bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj! 

Ne motivira me „propuštena prilika“. 

Sretan sam čovjek, u sretnom braku s mojom Anom rođenom Mihaljević (Ana Šutalo, Rođ. Mihaljević, kćer Slavka Mihaljevića Malovankinog iz Zlosela sa Jučušića Briga), koja je također uspješna odvjetnica, predana tome pozivu i nadasve obitelji. Imamo dvoje divne, djece Matka i Luciju, oboje su pravnici kao i mi i troje unučadi, Jakova, sada već sedamnaestogodišnjeg gimnazijalca te Milu i Izaka u dobi od 6 i 4 godine. U mirovini sam, ja vam zlorabim pravo na zloglasnu saborsku mirovinu, ali neskromno smatram da sam ju i zaslužio jer sam ostavio dobro uhodan odvjetnički ured te otišao kao dragovoljac u Domovinski rat, kad su današnji elitni odvjetnici bili po strani kao i cijela bulumenta njihovih istomišljenika koji Hrvatsku nose u džepu, a ne u srcu i takvi danas vladaju Hrvatskom. I evo kako se danas nakon toga i takvoga životnog puta osjećam u ovoj Hrvatskoj:

NE PITAJ ME!

Ne pitaj me brate kako mi je.

Nemam ti se čime pohvaliti.

Ukrali su mi i pobjedu i upravu i državu.

( još na kraju prozvali fašistom!? )

Tako da sam ponovo na istom.

Samo sam se brate strašno umorio!

Još da spomenem da sam se posljednjih godina vratio svojoj velikoj mladalačkoj ljubavi: pjesništvu. Izašla mi je u nakladi CERES jedna stihozbirka: PJESME I USPUTNE MISLI, a ovih dana mi kod istog nakladnika izlazi druga, HUK SAVJESTI, pa skrećem pozornost na to jer sam njome opjevao, ali i oplakao Lijepu našu Domovinu i ljude koji u njoj žive te se kroz te stihove lako može iščitati gdje spadam, a i bez toga navodim:

„DA NE VUČEM, JA, NIČIJA KOLA, NITI LAJEM IZ TUĐEGA TORA, NEZAVISAN, SLOBODAN KO PTICA!“

Na kraju, ali i ne bez važnosti, ističem da sam etnički i politički Hrvat i rimokatolik kao i moji roditelji i preci a da NISAM FAŠIST NITI ANTIFAŠIST, NITI MOGU BITI KAD NE ZNAM MRZITI! JA SAM ROĐEN POSLIJE!!! ( to je također jedna od mojih pjesama u zbirci HUK SAVJESTI! )

S poštovanjem, 

Vaš Tomislav Šutalo

Preuzeto sa Facebook stranice