* Dobrodošli na www.zlosela.com

petak, 17. listopada 2014.

ZDENKA BILOBRK: HUSINA JAMA (JESEN 1945)

Rije, Rankovići (Travnik)
spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina
U sjećanje na više od 150 kuprešaka koji su u odbrani Travnika položili svoje živote u jesen 1943. Nakon zarobljavanja, pogubljeni su u šumi Rije kod Rankovića (Travnik) od strane "novih oslobodioca" - zločinaca partizana. Njihove žrtve se sjećamo u nedjelju, 19.listopada. Donosimo vam pjesmu Zdenke Bilobrk posvećenu žrtvama u Husinoj jami a prigodno u sjećanje na pripadnike Kupreške Milicije, kasnije u Travniku ustrojene u Kuprešku bojnu.










Husina jama

(Jesen,1945.)

Lice se moje lieska na vodi,
bunar je dubok i nema dna.
Studen mi paše,prstima godi,
a snene oči budi iz sna...

Sjedam na kamen i pletem kose,
ljesnjaci zreli zovu me,mame...
Opanke vežem na noge bose,
Vaganjske staze meni su znane.

Na proplanku berem Gospino cvijeće,
baka nam od njeg' priprema čaj.
Stado se moje niz dolac kreće,
Zvonar ih vješto vodi u gaj.

Prašinu gustu uz Čilas diže,
vozilo neko,brektavo,tmurno.
brujanje muklo primiče blize,
iz jame golub izlijeće žurno.

Kamioni staju baš ispod mene,
sliježe se prašina pa vidim jasno.
Ostajem skrita,tu,iza stijene,
da bježim negdje,sad mi je kasno.

Iskaču iz kamiona psujući jalno,uporito.
U svakoga puška i na glavi zvijezda.
Četvoricu prepoznajem!Odvezli zimus naše su žito
i pretukli moga staroga djeda.

Podižu cerade,izvlače ljude!
Nastaje metež...Jauk se nebu uz klanac diže!
Tuku ih kundacim',zlurado čude,
što Bog im njihov u pomoć ne stiže.

Čujem te udarce,teške i tupe,
pucanje kostiju,zubiju,koze.
Na leđin' se vide sputane ruke,
a jetki miris krvi osjetit može.

Puno je ljudi.Poznajem dvojicu.
Jakov Bilobrk i Šimun Samardžic,kupovali su u nas ovce.
Vidim i onog koji puca...Znam ubojicu.
Mrtvi padaju u jamu,naglav'ce.

Preostale onako ranjave bacaju dolje.
Partizana je dosta i rade to žurno.
Onom ne daju da troši metke više.
Brzo se laća noža i jarosno kolje.

Iz zadnjeg kamiona tjeraju djecu i žene.
Po nošnji pripadaju Livanjskom kraju.
Križići na rukama,krivnja su,breme...
Do same jame pogrde traju.

Ne ostaje nitko,samo jedna švora,malo starija od mene.
Trgaju joj šlajer s glave.Žele je ponizit kao ženu.
Susrećem pretstravljen pogled i dječje zjene.
Pohlepne ruke otimaju se za nju i raspinju na stijenu.

Crni je oblak pomračio nebo plavo
 i na tren prestaju da joj haljine svlače.
Otima se iz šaka i divlje,bezglavo,
trči do jame.Zastaje,krsti se...I uskače!

Licem sam dolje u suhoj travi,
a misli bolne streme u visine.
Srce se opire užasu,stravi,

tonem u bezdan,bunilo,tmine.

Odlaze kamioni,spuštam se i grabim krunicu.
Znam samo da moram stići kući.
Majka me čeka na pragu,padam u vrućicu.
Hlade me oblozin',otimam se vrišteći...

Opet sam gore iza stijene i slušam vapaje umirućih.
Više se ne bojim i silazim u jamu.Svi su živi.Sve ih vidim.
I Jakov,i Šimun,i djeca,i švora...gledaju me prijekorno,optužujući.
Pojavljuje se onaj s nožem,govori mi da se stidim.

Sitne zmijske očice,motre me netremice.
Na vartu ćutim hladan dodir oštrice...
U ognjici sam tri dana,budim se ,nisam sama.
kraj mene su moja baka i moja mama.
***
Kažu da vrijeme liječi sve rane,
čujem da tako govore ljudi;
Al' moje su duboko skrite,zakopane,
i lice moje samo nemir budi.

Oči su moje,djetinje zjene,
krunica na vratu stradanja znamen.
I moj je grob gore kraj stijene...
Hrvatski Put Križa,Očenaš,Amen.


Zdenka Bilobrk

Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!