Ratnički spomenar - "BOŽJI OKLOP"

Ispričat ćemo priču o borbi nekih tenkista, nadam se da će se većina prisjetiti i nadodati nešto iz tog vremena.

Kupres '92.,u početku posada tenka nazvanog "Božji Oklop" imala je tri člana. Jedan je prekaljeni ratnik iz Hrvatske, a druga dvojica nemaju nikakvih borbenih iskustava.

Bušići FB

Tenkom su išli iz smjera G. Malovana lagano napredujući prema Kupresu. Njihovo ratno krštenje. Pješaštvo osigurava bokove, pomiče se po pedesetak metara, ponekad određujući tenku ciljeve na samo 100 metara, tenkisti mitraljezom pucaju po prozorima objekata u kojima misle da se nalaze neprijateljski snajperisti ulijevajući pouzdanje pješaštvu.

Vođa čitave operacije je ranjen u glavu. Samim tim i zbog skorog mraka, borbe lagano jenjavaju. Pod okriljem noći tenk se povlači do Gornjeg Malovana, popuna streljiva i zasluženi odmor.

Ujutro motritelji zamjećuju neprijateljsku kolonu koja se kreće cestom prema Osmanlijama. Uništavajući sve što je hrvatsko idu prema Kupresu. Prema gustom dimu određivala se pozicija neprijatelja. Pokušali su ga zaustaviti pucajući tenkom s obližnje kote. Drugog dana stiže zapovjed za odlazak u Rilić, uz tenk idu BVP "Victorija" i dvadesetak pješaka. Iz Rilića neprijatelj bježi neorganizirano, bez otpora prema Vukovskom. Zapovjednik tenka, banijski ratnik, odlazi na sastanak zapovjedništva operacije. Na putu mu tenkovska kolona uništava vozilo. On se uspjeva izvući , ali tenk ostaje samo s dva člana posade. Prisiljeni na popunu uzimaju pješaka kojem je to prvi susret s tenkom. Brzo je naučio puniti, sve ostalo je briga ciljača i vozača. 

Bilo je nevrijeme, magla, snjieg, vidljivost nikakva. Periskopi zamagljeni što dodatno otežava položaj. Na putu za D. Malovan pokušavaju se skrivati iza drvoreda. Radio-uređaj ne radi zbog neprijateljskog ometanja. Na udaljenosti nešto manjoj od 500 metara, primjećuju nešto čudno. Ciljač izlazi na luk, ugledao je neprijateljsku kolonu na magistralnoj cesti.

Agresor tuče iz nekoliko cijevi. Nakon prvog pogodka u kupolu "Božjeg Oklopa" uništen je sustav za upravljanjem paljbom. Drugi pogodak ponovo u kupolu, puca pogonski zupčanik, motor se gasi.

Posada napušta tenk, oštećena kupola smeta,pod stalnom su paljbom. Idući tragom " Victorije" koja se uspjela izvući,dolaze do naših.

Istom mjerom uzvraćaju,dvije godine kasnije.

by J. BEGIĆ

Jedna priča ,jedno sjećanje

TENKISTI

Poznato je da su tenkisti svoje zadaće obavljali uspješno. Vremena za odmor u proteklom ratu, bilo je malo. Nakon oslobađanja Kupresa, negdje sredinom studenog 1994, tenkisti dobivaju zapovjed da budu potpora pješaštvu Armije BiH.

Veliko iskušenje za pripadnike oklopno-mehanizirane bojne. 

Odmah se postavlja pitanje, sjećaju li se naši bivši protivnici Groma i ostalih "belaj bagera" i kako će nas prihvatiti. Ipak svi su složno komentirali - idemo iz inata, da pokažemo kako smo bez obzira na bivše borbe spremni odraditi svaku zadaću.

Kad su stigli na položaj, bilo im je drago što nas vide al bilo je tu i pogleda mržnje i nepovjerenja.

Ekipa željna dokazivanja svoje borbene sposobnosti, izlaze na paljbene položaje ,drugo opaljenje -pun pogodak.Četnici su odmah uzvratili al mi smo se na vrijeme povukli u zaklon.

U početku cijela posada je bila skupa , bez razdvajanja. Vremenom su i navikli na zajedniči rad. Nerado su pričali o bivšim sukobima. Najviše o standardu, načinu života,opremi koja je kod njih osim manjkavosti bila u lošem stanju. Ipak zapovjed o povlačenju svi su dočekali s radošću.