* Dobrodošli na www.zlosela.com

utorak, 25. ožujka 2014.

SICANJE/BOCANJE (TETOVIRANJE) NA BLAGOVIST

Ljuba Šimić (rođ. Raič) 09.09. 1927. u zaseoku Karapaj, Rastičevo, Kupres
Milica Šimić- rođ. Rogalo ( 21.11.1934 Rastičevo- Kupres)- desno
Upravo na danasnji dan-Blagovijest 25.03.- prije 67 godina bio je običaj tetovirati djecu. Kako se to radilo pročitajte u prilogu...

Milica Šimić- rođ. Rogalo (21.11.1934 Rastičevo- Kupres)

Tetovirana 25.3.1947 na Blagovijest, u selu Pidriš , Uskoplje gdje su živjeli kao izbjeglice nakon rata. Nju i druge djevojčice između 10 i 15 godina tetovirala je žena zvana Voljička u jednoj kući u selu. 


Proces tetoviranja započeo bi uzimanjem majčinog mlijeka i to od žene koja doji muško dijete. Zatim bi zapalili luč i stavili pod metalnu posudu kako bi se skupio čađ- gar. Potom bi se majčino mlijeko salilo u posudu i promješalo. Kokošjim perom bi se nacrtali oblici na ruci, većinom križevi ali i inicijali imena. Ruka bi se zategla pa bi se zatim sicalo užarenom iglicom. Onda bi se izbocao plavi papir kako bi bio šupljikav, (Plavi papir je u to doba dolazio s duhanom) te bi se stavio na istetoviranu ruku da ostane do idućeg dana. Milica je u to doba imala 12 godina, a kako je koža rasla i zatezala se neke su tetovaže izgubile boju i oblik.


Razlozi tetoviranja kako kaže Milica bili su : " da spriječe da se poturče, jer su Turci u davna vremena otimali i odvodili kršćansku djecu u Tursku, a ovo se ne može izbrisat". Sjeća se priče koju joj je pričao Markić: " Turci su birali najljepšu djecu i odvodili ih u sepetima u Tursku". Govorio je o begu koji je oteo djecu koja su kasnije shvatila da su brat i sestra. Kada je beg odveo dicu i zatvorio ih u kulu, jako nevrijeme ih je pogodilo :" Grmi, siva i na kulu puca, ostat ne možeš od straha Božjega".

Sve žene u njenoj obitelji su bile tetovirane a ona je posljednja žena iz njene obitelji jer se u Kupresu nije više tetoviralo poslije 2.Svjetskog rata. Kada su kao izbgeglice došli u Slavoniju, zezali su ih da su "ih Njemci žigosali". Nije bilo lako onima koji su nosli tetovaže. Posebno zbog komunističkog režima . "Svi su ovo prezirali", kaže Milica.

Ona je tetovirana u Uskoplju gdje su žene znale tetovirati "rešme" uzorke preko cijele ruke. " Bilo je žena koje su i na čelu i prsima imale križeve a bilo je i muškaraca koji su na prsima tetovirani s križevima", kaže Milica.


U mnogim je selima postojala žena koja je svima sicala križeve. Većinom bi se to odvijalo na Svetog Josipa (19. Ožujak) Blagovijest (25. Ožujak) i Veliki Petak, kada su žene sicale okupljenu djecu, žensku i mušku. „Sicala mi ujna Doma Bušić kad sam imala jedno 10 godina. Ujna je svima crtala, bila je tu još Luca, Mara, Iva Bušić, Jela, Terezija...“, pripovijeda Ljuba Šimić.

Proces sicanja Ljuba opisuje ovako : „Bila petruljača (petrolejska lampa), u mliko (od žene koja ima muško dite) bi ubacila čađ( iz petrolej lampe), uzela je pero, umakala u to i bocala križ na rukama. „

Zanimljivost u nekim selima je bila upotreba majčinog mlijeka za sicanje :

Uzela je fildžan,u njeg ubacila čađ i mliko od žene, pa crtala iglom, bocala križ na rukama sve dok krv nije išla. Onda je na križ metla plavi papir, ... otrnula mi ruka, nisam ništa čula. Ne smiš skvasit! Svezala mi i jedan dan je trebalo držat. Uzimalo se mliko od žene jer ne more primit od nikoga,samo od žene mliko i koja ima muško dite. Tim mlikom bi se i oči natrljale kada bi bolile.“

Križevi su se sicali na raznim dijelovima tijela: prstima, prsima, čelu i rukama. Ljuba se jasno sjeća da su i muškarci bili sicani, no u znatnoj mjeri manje od žena. „Svi bili , iđem i ja. Sicalo se na prsima, prstu, čelu...Sjećam se da je naša Zelica Jukić imala križ na čelu. I muški su imali, većinom križeve. „


Iako su se i stari Iliri tetovirali tetoviranje ili kako se u narodu zove sicanje je bilo jako izraženo za vrijeme turske okupacije BiH. Mnogi katolici su sicali svoju djecu kako bi ih sačuvali od prisilnog „poturčavanja, tj. prelaska na islam. Turci su otimali kršćansku djecu za janjičarsku vojsku od 1463. kada su osvojili BiH pa sve do 1878. dok je nisu napustili. A begovi su imali pravo na prvu bračnu noć, tj. ako bi se dvoje katolika vjenčalo, beg je bio taj kojemu je pripadala ta noć. Turcima je križ bio odbojan, pa je sicanje vjerojatno bila svojevrsna zaštita od Turaka. Na pitanje zašto je sicana, Ljuba odgovara :„Da se nemeremo poturčit!!!“

Za katolike je taj običaj bio od velike važnosti jer bi svojoj djeci sicanjem dali neizbrisivi trag vjere i pripadnosti hrvatskom narodu. „Imala je i moja baba i mater. Nikad mi nije branila. Žene su volile da se to napravi.“
„Pitali su me na moru( u Dalmaciji) u izbjeglištvu „Što si to radila ?“, a ja sam im rekla : „Da se zna da smo Hrvati! Ovo se nikad nemore izbrisat, to je unišlo do kosti. I u Njemačkoj su me često znali slikat i pitat: „Što ti je to što nosiš?“ „ Nosim svoj križ“, rekla sam.“


Razloge izumiranja ovog običaja Ljuba vidi u ratnim nedaćama 2. Sv. rata, kada su mnogi bili raseljeni a samim tim izgubilo se dosta običaja. Naravno da s dolaskom komunizma nije bilo poželjno isticati svoju vjeru. „Rat je bio pa izumrlo“, kaže Ljuba.


Uredila i pripremila: Tea Mihaljević rođ. Turalija



Nema komentara:

Objavi komentar

Samo kupreške vijesti - Web stranica sela Zlosela u općini Kupres, Dobrodošli WWW.ZLOSELA.COM! Kupreški edukativno-informativni web portal!